18. rujna 2017.
Zagreb, 15. rujna 2017. – U Zagrebu je u organizaciji Europske komisije održana konferencija o građevinskom otpadu i otpadu od rušenja.Na konferenciji su se okupili predstavnici iz sektora kako bi razmijenili najbolje prakse i razgovarali o prilikama koje se nude.
Wojciech Klimek iz Europske komisije predstavio je Protokol EU-a za gospodarenje građevinskim otpadom i otpadom od rušenja.
Okvirnom direktivom o otpadu utvrđen je cilj recikliranja 70 posto građevinskog otpada i otpada od rušenja do 2020. godine. U smjernicama je utvrđena kvaliteta materijala i proizvoda kojom će se stvoriti povjerenje u cijeli lanac gospodarenja građevinskim otpadom i otpadom od rušenja te omogućiti ostvarivanje koristi u svim koracima, od rušenja do obnavljanja i pretvorbe s dodanom vrijednosti. Potencijal građevinskog otpada je sve veći, rečeno je, jer on već sada čini trećinu ukupnog otpada koji se poizvede u EU. Austrija, Belgija, Njemačka, Finska i Irska već su dosegnule zacrtane ciljeve. Hrvatska je među zemljama koje su tek u inicijalnoj fazi provedbe.
Opći je cilj Protokola povećati povjerenje u proces gospodarenja tim otpadom i kvalitetu recikliranih materijala koji se iz njega dobivaju. Jačanjem tržišta tog otpada mogle bi se stvoriti tisuće kvalitetnih radnih mjesta, rekao je Klimek.
Cijena tone otpada iznosi otprilike 10 eura, što znači da bi se u EU-u svake godine moglo uštedjeti 7,5 milijardi eura ako se poboljša uporaba recikliranih materijala iz građevinskog otpada i otpada od rušenja.
Povjerenje u ukupan ciklus gospodarenja tim otpadom može se postići okvirom koji se temelji na suradnji i otvorenosti, iz čega proizlazi potreba da svaki dio lanca bude potpuno transparentan i pouzdan, što se primjerice može osigurati sukladnošću sa zajedničkim normama, ističu iz Europske komisije, uz poruku da je krajnji cilj modernizacija sektora građevinskog i otpada od rušenja, uz istovremeno ostvarivanje dobiti i stvaranje radnih mjesta.
Tonćika Jarak iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike govorila je o izazovima vezanim uz nacionalno zakonodavstvo u postupanju s građevnim otpadom i otpadom od rušenja. Sedam hrvatskih tvrtki ima dozvolu za mehaničku obradu građevinskog otpada što znači da postoji značajan potencijal za unapređenje.
“Prema procjenama u 2015. godini proizvedeno je oko 1,2 milijuna tona građevnog materijala, od kojeg je dobar dio moguće reciklirati. Izdano je 250 valjanih dozvola za uporabu otpada, a sedam tvrtki imalo je dozvolu za njegovo recikliranje. Godinu ranije proizvelo se nešto manje građevnog otpada, oko 200 kilograma po stanovniku, što je znatno manje od europskog prosjeka od 940 kilograma po stanovniku. Da bismo mogli iskoristiti građevni otpad, moramo prirediti akcijski plan za njegovo korištenje te izgraditi i opremiti reciklažna dvorišta kako bi ti proizvodi mogli biti ponovno upotrijebljeni”, naglasila je Jarak.
Julija Škoro iz Holcima Hrvatska rekla je kako se građevinski otpad već dokazao kao vrlo koristan, prije svega na projektima u američkom i zapadnoeuropskom tržištu, a neupitna je njegova ekonomska isplativost te učinak na očuvanje okoliša.
“Razmislimo samo da bi se pri ponovnom korištenju građevinskih materijala potencijalno izbjeglo deponiranje otpada i sva pripadajuća logistika i troškovi, smanjili bi se troškovi novih materijala potrebnih za oblikovanje krajobraza, kao i količina otpada na odlagalištima. Tu se pojavljuje i pozitivan učinak smanjenja emisije CO2 koje su inače prisutne pri gradnji te transportu te smanjivanje tereta lokalnom sustavu gospodarenja otpadom. Povrh svega, takva vrsta aktivnosti otvara prilike za razvoj poduzetništva koje bi pružalo usluge specijaliziranim tržištima”, rekla je Škoro.
Istaknula je mnoge probleme s kojima se kompanije susreću u u hrvatskoj praksi.
“Od tri projekta – nismo dobili ništa. Cijena je bila nula kuna, trebali su platiti samo prijevoz, no tržište očito nije spremno. Naš vlasnik ima ambiciozne ciljeve do 2030. godine. No, važna je zelena javna nabava – stvoriti grupe nabave po županijama. Važno je i prilagoditi deponiranja materijala tj. financijski motivirati ponašanje prema Protokolu. Tehnička regulativa mora biti brža. Na kraju, u nacionalne ciljeve uporabe uključiti mineralnu komponentu otpada koji se bez ostatka zbrinjava u cementnoj peći”, naglašava Škoro.
Vedrana Lovinčić Milovanović iz tvrtke EURCO govorila je o tehnologiji neophodnoj za odvajanje građevinskog otpada i gospodarenja njime.
“EURCO je među stotinu svjetskih tvrtki koja se bavi rušenjem. Dosad smo reciklirali oko 500.000 kubika građevinskog otpada, pohvalila se. Otpad se selektivno odvaja pri rušenju – ponajviše je miješanog građevinskog otpada, stakla, plastike i drva. Nažalost, u Hrvatskoj se većina otpada koristi za nasipavanje što je najmanje poželjan oblik korištenja. Važno je istaknuti iskorak u smjeru korištenja recikliranog agregata te se on može koristiti kao zadovoljavajuća zamjena za agregat iz prirodnih izvora”.
Nina Štirmer s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavila je Eco-Sandwich, panel za ventiliranu fasadu. To je hrvatski brend potpuno izrađen od održivih materijala.
“Znači da se taj građevinski element sastoji od 50 posto recikliranog betona i opeke, zbog čega se može reciklirati. Osmislili su ga domaći stručnjaci, profesori i studenti s Fakulteta građevinarstva u Zagrebu, a sufinancirale hrvatske tvrtke. Toplinska izolacija napravljena je od mineralne vune proizvedene tehnologijom Ecose. Riječ je o vuni u čijoj proizvodnji nisu rabljeni formaldehidi i umjetna ljepila, nego prirodne smole, a sadržava i recikliranu mineralnu vunu”, rekla je Štirmer.
Eco-Sandwich je potpuno financiran novcem Europske unije, i to u sklopu programa “CIP ekoinovacije“.
U diskusiji stručnjaka istaknuto je kako odgovarajućom opremom za građevinu prosječne veličine košta oko 15% više od konvencionalnog rušenja, ali rezultati rušenja su mnogo čišći od onih razvrstanih iz ‘općih ruševina’. Sada, ovisno o čistoći, ovaj se otpad može smanjiti, npr. šuta bi se mogla iskoristiti za temelje cesta, ili se pretvoriti u čisti materijal-novi beton, gotovo jednako kvalitetan kao onaj koji je načinjen od baznog materijala.
Opći je zaključak da država, odnosno javni sektor moraju napraviti neophodno. S jedne strane poticati odvajanje građevinskog otpada, a s druge strane sankcionirati one koji to ne čine. No, do toga je još dug put.
Izvor: croenergo.eu
