24. ožujka 2022.
Prema nedavnom online istraživanju agencije Hendal, koje je provedeno na uzorku od 800 punoljetnih građana, tendencija popravljanja starih uređaja je vrlo niska. Istraživanje je pokazalo da čak 81 % građana smatra popravak starog elektroničkog uređaja neisplativim te preferira kupnju novog. Njih 72.9 % odlučilo se na kupnju jer nije bilo mogućnosti da se stari uređaj popravi, a njih 43.4 % to je učinilo jer servis nije bio dostupan.
Uzmemo li u obzir cijene popravaka najčešće kvarljivih elektroničkih dijelova, jasno je zašto građani iskazuju nevoljkost prema popravljanju starih uređaja. Prema istraživanju, u Hrvatskoj se najviše kvare mobiteli, tableti i laptopi. Naprimjer, za zamjenu razbijenog stakla na novom mobitelu treba izdvojiti više od 1.000 kuna. S obzirom da mobiteli jako brzo gube na vrijednosti zbog pojave novih modela na godišnjoj razini te da, prema statistici, kvarovi počinju u većini slučajeva dvije godine nakon kupnje novog mobilnog uređaja, jasno je da je taj iznos racionalnom potrošaču neisplativ te da radije bira kupnju novog mobitela. Neki od popravaka mogu biti skuplji i od samog uređaja, tako bi zamjena ekrana na pet godina starom laptopu mogla biti čak 30 % skuplja nego vrijednost laptopa u tom trenutku. Hendalovo istraživanje je pokazalo da pri kupnji elektroničkih uređaja građani očekivano najviše gledaju cijenu (90.6 %) pa očekivano trajanje uređaja (89.6 %), duljinu jamstva (82.8 %) te dostupnost servisa i rezervnih dijelova (80.3 %), dok je tek na zadnjem mjestu briga o utjecaju na okoliš (56 %).
Rješenje problema?
Ovakvu praksu među proizvođačima električne opreme komentirala je i Biljana Borzan, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu te članica odbora EP za tržište i zaštitu potrošača. Osvrnula se na diskrepanciju između strategije Europske Unije o održivom gospodarstvu i ekološkoj perspektivi te poražavajućih podataka Hendalovog istraživanja. Njen prijedlog o oznaci popravljivosti na elektroničkim uređajima sadrži bitnu kritiku dosadašnjeg odnosa proizvođača prema svojim potrošačima, ali i prema ekologiji. Oznaka popravljivosti bi sadržavala podatke o očekivanom roku valjanosti, cijenama popravka te dostupnosti zamjenskih dijelova. Takva oznaka ne bi bila novost, jer slične oznake već koristi Francuska, dok Švedska subvencionira popravke starih uređaja, a Austrija traži od proizvođača da na svojim proizvodima navedu, između ostaloga, rok valjanosti. Ovakvi primjeri jasno ukazuju na to da Hrvatska ne mora čekati Europsku Uniju da izglasa novu regulativu, pogotovo uzimajući u obzir da je Hrvatska pri samom Europskom dnu po zaštiti potrošača.
I pitanje univerzalnih punjača se našlo na dnevnom redu sjednice Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (IMCO) Europskog parlamenta. Na sjednici je prisustvovao i naš europarlamentarac Tomislav Sokol koji se među prvima otvoreno založio za ovo pitanje, potpisavši rezoluciju o jedinstvenom punjaču iz 2020. godine. Ishod ovih napora bi trebao biti novi zakon koji bi propisao da svi mobiteli, tableti, slušalice i drugi gadgeti koriste USB-C utor kao europski standard. Ovim bi se zakonom smanjili troškovi građana koji su primorani kupovati nove punjače iako im je kuća puna starih punjača. Nadalje, standardizacija bi smanjila troškove kompanijama, ali ono najvažnije, smanjila bi količinu električnog otpada, jer bi ljudi rjeđe bacali stare punjače.
Europska Unija se, također, odlučila pozabaviti pitanjem trajnosti baterija, izglasavši Uredbu za baterije. Istraživanja pokazuju da je čak 42 % kvarova na pametnim telefonima i 27 % kvarova na laptopima povezano s baterijom, što zbog kompliciranosti i visoke cijene zamjene baterije korisnike često prisiljava na kupnju novog mobitela. Stoga ne čudo da prema istom istraživanju čak 94 % Hrvata smatra da bi se baterije trebalo moći jednostavnije zamijeniti. Drugi problem je podatak da 57 % građana primjećuje osjetni pad kapaciteta baterije nakon ažuriranja operativnog sustava. Ova uredba bi propisala kompanijama da do najkasnije 2024. moraju učiniti baterije lako zamjenjivima te na njima jasno deklarirati rok trajanja. Dijelovi uredbe usvojeni su na prijedlog naše europarlamentarke Biljane Borzan, koja se od početka aktivno uključila u rješenje ovog problema.
Mnoge su prednosti ovakvih prijedloga. Proizvođači bi bili prisiljeni transparentno informirati svoje kupce o dugoročnoj isplativosti kupnje njihovog uređaja. Time bi potrošači mogli bolje procijeniti koji uređaj im se najviše isplati i samim time bi ostvarili pritisak na proizvođače da uređaj učine ili jeftinijim u startu ili da ga učine jeftinijim za servisiranje što bi, osim pozitivnih učinaka na potrošački džep, imalo i velike pozitivne posljedice na ekologiju. Baterije, plastika, staklo i aluminij su sastavni dijelovi skoro svih električnih uređaja i veliki zagađivači te bi njihovim recikliranjem i servisiranjem uvelike pridonijeli smanjenju zagađenja okoliša.
Što svatko od nas može napraviti?
Zaštita okoliša i odgovorno gospodarenje otpadom cilj je čitavoga društva. Svaka osoba na svijetu ima utjecaj, koliko god se on neznatnim činio, na okoliš. Odvajanje otpada i odgovorno ponašanje vjerojatno su najbolji načini na koji svaki pojedinac može pridonijeti borbi za čist i uredan okoliš. Baterije su posebno veliki zagađivači te je njihovo razvrstavanje u za to predviđene spremnike od iznimne važnosti. Kućne baterije građani mogu odložiti i u svakom većem trgovačkom centru, dok se svaki uređaj lakši od 30 kilograma može besplatno predati u trgovini prilikom kupnje novog uređaja (Pravilnik o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom NN br. 77/07). Za sve vrste otpadnih električnih i elektroničkih uređaja i opreme veće mase (više od 30 kg), za cijelo područje Republike Hrvatske, posjednici otpada (kućanstva i pravne osobe) mogu naručiti besplatan odvoz pozivom prema ovlaštenim skupljačima unutar sustava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Za područje Splitsko-dalmatinske županije za skupljanje električnog i elektroničkog otpada ovlaštena je tvrtka Tehnomobil. Električne i elektroničke uređaje čija ukupna masa ne prelazi 30 kilograma građani mogu odložiti i u reciklažnom dvorištu Odlagališta otpada Karepovac.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji primjetan je nedostatak reciklažnih dvorišta, koja se nalaze u nadležnosti lokalne samouprave, zbog čega je smanjena efikasnost primarne selekcije. Tako je u 2019.godini u Splitu, koji ima najbolje uvjete za odvajanje otpada, samo 3,74 % otpada bilo odvojeno, dok je godinu kasnije taj postotak iznosio svega 5,8, što ga je svrstalo na posljednje mjesto među većim gradovima u Dalmaciji, ali i na posljednje mjesto među velikim gradovima u Hrvatskoj. Svjesnost o važnosti i implikacijama ovog problema izuzetno su važne. Elektronički otpad je samo dio problema, ali nimalo nevažan te njegovo kućno odvajanje predstavlja značajan korak naprijed prema rješavanju ovih izazova. Samo zajedničkim snagama odgovornih građana i donositelja odluka na razini državne i lokalne samouprave možemo preokrenuti ovaj negativan trend.
Izvor naslovne fotografije: Pexels.com
Objavljeno: 24. ožujka 2022.
