KAVA ZA VAN – OD GLOBALNOG TRENDA DO GLOBALNOG PROBLEMA

25. veljače 2021.

Hrvati su prave kavopije. Prema nekim istraživanjima, gotovo 85% građana Hrvatske pije kavu barem jednom dnevno, a njih gotovo 2/3 i više puta dnevno. Međutim, u posljednjih godinu dana, zbog pandemije uzrokovane bolešću COVID-19, rečenicu „Idemo na kavu“, koja je ranije bila daleko najčešći  poziv na druženje (87,5%), jako rijetko čujemo. Ali zato je „kava za van“ postala nešto o čemu se priča i piše, jer je to trenutno jedini mogući način ispijanja omiljenog napitka u omiljenom ugostiteljskom objektu.

Iako je riječ i pozitivnoj promjeni, jer mogućnost ispijanja kave za van ujedno znači i relaksaciju protuepidemijskih mjera, s druge strane ona dovodi do nepregledne količine šalica za jednokratnu upotrebu nepravilno odbačenih po ulicama i trgovima, prepunim kantama ili parkovima. Problem postaje tim veći kad se sjetimo kako smo se i prije same pandemije borili s prekomjernim količinama otpada od jednokratne ambalaže za napitke, koji su tada bili trend, dok je danas riječ o potrebi, što problem za okoliš čini još većim.

Zašto su šalice za jednokratnu upotrebu tako veliki problem?

Mnogi će reći: „ šalice su papirnate i mogu se reciklirati“. No, to nije u potpunosti točno. Papirnate šalice napravljene su uglavnom od dva materijala – papira i plastike, a uz to dolaze s plastičnim poklopcem i plastičnom žličicom. Nakon korištenja, kad su zaprljane tekućinom, postaju nepogodne za recikliranje, pa ih se diljem svijeta reciklira manje od 1%.

Tako većina „papirnatih“ šalica ima unutarnji, ili barem donji dio napravljen od polietilena (plastike), koji ih čini vodonepropusnima i sprječava curenje. Taj se materijal ne može reciklirati zajedno s papirom pa da bi se uistinu savjesno reciklirala takva jedna šalica, trebalo bi šalicu oprati i osušiti, potom odvojiti plastičnu oblogu od papira te sav plastični dio odložiti u spremnik za plastični otpad, a papir u spremnik za papira. Lakše je reći nego učiniti.

Osim što postaju problem za okoliš nakon što se iskoriste, ovakve šalice štete okolišu i prije nego nastanu. Za proizvodnju jednokratnih šalica za kavu, naime, pretežno se koristi pulpa od stabla, koje se stoga mora posjeći, a ako se navedenom pridoda i ugljični otisak koji nastaje prilikom proizvodnje i nepravilnog odlaganja, jasno je kako je utjecaj ovih šalica na okoliš ogroman.

A njihov je vijek trajanja tek nekakvih petnaestak minuta do pola sata, od trenutka kada se u jednu šalicu ulije kava do trenutka kad završe u, ili pokraj, kante za otpad. Da bi se sve ponovilo i sljedeći dan ili nekoliko puta dnevno.

Kava za van je očito, zbog jednokratnih šalica i globalne pandemije, iz trenda prerasla u problem. No, jednokratne šalice nisu jedini način na koji možemo uživati u omiljenom napitku u pokretu. Na tržištu su, naime, dostupne raznorazne čaše i šalice za višekratnu upotrebu, a njihovo korištenje može biti dobar pokazatelj brige o okolišu i budućnosti.

Dolazi vrijeme, ali i zakonska obveza, da odbacimo plastične predmete za jednokratnu upotrebu te da budemo savjesni prema okolišu, nadajući se da ćemo uskoro opet uživati u, barem jednoj, pravoj šalici kave u omiljenom kafiću.

Objavljeno: 25. veljače 2021.