Hranu bacamo iz neznanja, a ne potrebe

Možda i najstrašnija horror priča u svijetu može se sažeti u sljedećem: godišnje bacimo čak 1,3 milijarde tona hrane, a za većinu tog otpada smo sami krivi, s obzirom da 53% takvog otpada dolazi iz privatnih kućanstava. Za vrijeme blagdana, to se stanje dodatno pogoršava, s obzirom na prekomjernu pripremu namirnica i nepromišljenu kupnju. S ciljem osviještenja javnosti o problemu bacanja hrane, u povodu Svjetskog dana osviještenosti o otpadu od hrane, Ministarstvo poljoprivrede pokrenulo je u rujnu 2021. godine kampanju „Pojedi, podijeli. Hrana nije otpad“. U sklopu kampanje organizirana je izložba učeničkih umjetničkih radova, edukativne radionice te degustacija jela pripremljenih od ostataka hrane.

Većina ljudi hranu baca jer ju ne stignu konzumirati prije isteka roka trajanja, no i u tome leži dio problema jer velik dio potrošača nije upoznat sa značenjem rokova navedenih na namirnicama. Radi toga je pokrenuta i inicijativa na razini EU kojoj je cilj promijeniti oznake rokova trajanja kako bi građani razlikovali hranu koja se pokvarila od one koja jednostavno više nije najboljeg mogućeg okusa, ali je i dalje zdravstveno ispravna.

Na tu temu, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja provelo je istraživanje u Republici Hrvatskoj na više od 1000 kućanstava i oko 2000 jedinica u poslovnom sektoru. Istraživanje je pokazalo kako u Republici Hrvatskoj godišnje u kućanstvima i poslovnom sektoru nastane 286.379 tona otpada od hrane ili 71 kilogram po stanovniku. Oko 76 posto otpada od hrane nastaje u kućanstvima, 14 posto u primarnoj proizvodnji uključujući OPG-ove, 5 posto u ugostiteljskoj djelatnosti, 3 posto u preradi i proizvodnji i 2 posto u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane. Prema istraživanju, najveći razlog bacanja hrane je prevelika količina kupljene/spremljene hrane, a čak 57,3 posto kućanstava ne provodi kućno kompostiranje, već hranu odlaže u otpad. Na ovo se nadovezuje podatak da većina ispitanika, njih više od 66 posto, u kupovinu odlazi jednom ili dva puta tjedno, što zasigurno doprinosi gomilanju hrane koja se neće na vrijeme konzumirati.

Dobra vijest jest da na smanjenje otpada od hrane najviše možemo utjecati sami različitim metodama – od promjene vlastitih navika do ispravne pohrane namirnica i racionalne kupovine.

Neki od dobrih načina za smanjenje otpada od hrane su:

1. Racionalna kupovina i planiranje obroka – kupujmo samo ono što nam je nužno potrebno i za što smo sigurni da ćemo potrošiti u roku trajanja
2. Razlikovanje oznaka rokova trajanja – ne bacajmo hranu kojoj nije prošao rok i na kojoj je oznaka „best before“ tj. najbolje upotrijebiti do – takva hrana je i dalje sigurna za konzumaciju, iako joj se kvaliteta okusa možda promijenila, a neke namirnice su ok za konzumaciju i po isteku roka trajanja npr. sol, med, soja umak, ocat, osušene mahunarke, tamna čokolada
3. Maštovito kuhanje – kuhati možemo od ostataka hrane npr. od ostataka pečenog mesa napraviti ukusne sendviče ili salatu
4. Doniranje hrane – hranu koja nam je višak nekome možda uvelike poboljša kvalitetu života – stoga donirajmo ono što znamo da nećemo iskoristiti na vrijeme

Ako već hranu morate bacati, pobrinite se da to učinite na način koji je siguran za okoliš. Naime, ranije spomenuto istraživanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pokazalo je da se otpad od hrane iz kućanstava najčešće baca u miješani komunalni otpad, nešto više od trećine.

Za određene ostatke od hrane predviđeni su smeđi spremnici za biootpad, u koje odlažemo sljedeće:

• kuhinjski otpad (ostaci i kora voća i povrća, ljuske jaja, talog od kave, vrećice od čaja, ostatci kruha, listovi salate, blitve, kelja i sl.) ,
• vrtni ili zeleni otpad (uvelo cvijeće, granje, otpalo lišće, otkos trave i živice, zemlja iz lončanica, ostaci voća i povrća i sl.),
• male količine ostalog biootpada (kora drveta, kosa i dlaka, piljevina, papirnate maramice, borove iglice, male količine papira u koje su bili zamotani kuhinjski otpaci).

U smeđe spremnike u principu ne smijemo odlagati ostatke termički obrađene hrane – uključujući meso, ribu, kosti, kožu, mliječne proizvode, ulja i masti, već bi njih trebali odložiti u miješani komunalni otpad, iako ovo pravilo varira po pojedinim gradovima i općinama tj. u nekim jedinicama lokalne samouprave se i u spremnike za biootpad može odložiti npr. termički obrađena hrana.

Imajmo na umu da je hrana naše najveće bogatstvo i da su vrlo rijetke prilike u kojima ju moramo odložiti u otpad – potrudimo se da naše neznanje ne uzrokuje bacanje namirnica koje možemo ponovno iskoristiti ili donirati potrebitima.

Čini se da je problem bacanja hrane konstantna tema u javnom prostoru, no jedino podizanjem svijesti možemo ostvariti promjene u tom području.

Savjete kako bolje postupati s hranom i spriječiti prekomjerno bacanje možete pronaći i u našim prethodnim objavama:

Smanjimo bacanje hrane kako bismo smanjili negativan utjecaj na okoliš

Zaustavimo bacanje hrane – europski tematski dani prevencije i smanjenja otpada

Kako smanjiti prekomjeran nastanak otpada za vrijeme blagadana

Izvor naslovne fotografije: Unsplash.com

Objavljeno: 11. veljače 2022.