26. travnja 2023.
Što je digitalni otpad?
Digitalni otpad (eng. Digital Waste) relativno je nov pojam koji je široj populaciji uglavnom nepoznat, s obzirom da prema tradicionalnom shvaćanju otpad još uvijek percipiramo kao nešto fizičko, opipljivo. Promjenom okolnosti i prenošenjem dijela realnosti u virtualnu sferu, u digitalnom svijetu baš kao i u okolišu, postoji ogromna količina otpada. Nepotrebne e-adrese, datoteke, aplikacije, bezbroj sličnih fotografija i videozapisa – sve je to digitalni odnosno podatkovni otpad koji zagađuje okoliš nepotrebno trošeći energiju a nastaje pohranjivanjem velikog broja informacija u online obliku.
Sve većom digitalizacijom, povećava se količina korištenih podataka i iako nismo toga svjesni, postoje velike šanse da digitalni otpad do 2025. postane jedan od najvećih svjetskih zagađivača.
Digitalni otpad nalazi se u sigurnosnim kopijama na poslužiteljima koji nam pružaju usluge u oblaku i nastavljaju trošiti električnu energiju.
Neke studije procjenjuju da će za jedno desetljeće internetska mreža potrošiti 20 posto ukupne svjetske energije stoga se trebamo osvijestiti o važnosti redovitog digitalnog čišćenja svojih računala i drugih pametnih uređaja.
Kako smanjiti digitalni otpad?
Proljeće je idealan period za provođenje sada već standardnog sezonskog čišćenja. Pored ormara, polica i ladica, ove godine fokus bi se mogao staviti i na digitalnu urednost. Od kupovine pa do prestanka korištenja, digitalni uređaji obično se pretvore u prava mala skladišta na kojima su pohranjeni razni materijali za koje ni sami često nismo sigurni zašto ih imamo.
Da biste spasili dobru volju od sortiranja svih datoteka, odvojite nekoliko trenutaka i jednostavno obrišite sve one viškove koji nemaju uporabnu ili emocionalnu vrijednost – stare skripte, kataloge, duple i mutne fotografije koje čuvate u oblaku, razne aplikacije koje ste prestali koristiti, nepotrebnu e-poštu, Ako se ne možete odlučiti što vam je bitno, a što ne, podatke možete prebaciti i na eksterni hard disk. Također, jedan od načina održavanja digitalne higijene je i redovito provjeravanje memorije uređaja/računa e-pošte i smislenije – usmjereno i konkretno – pretraživanje te otkazivanje nepotrebnih newslettera.
Trebamo osvijestiti svoje online navike što nije nimalo lak zadatak. Tim više što smo u današnjem, tehnološki naprednom vremenu, aktivno ili pasivno spojeni na Internet, većinu djelovanja podredili ne toliko obradi informacija koliko pukom primanju i slanju podataka svih vrsta i profila. Ponekad se teško kontrolirati s obzirom na brzinu i količinu podražaja koji nesvjesno diktiraju intenzitet i karakter našeg „on-line“ ponašanja, često nas navodeći da svoju glad za informacijama zadovoljavamo pretražujući više od onoga koliko nam je zapravo potrebno.
Digital Cleanup navodi da 75% ukupnog digitalnog otiska proizvedu upravo pojedinci.
Za razliku od korporacija čije strukturne promjene zahtijevaju znatno veću sposobnost prilagodbe, ono što mi na individualnoj razini možemo napraviti i nije toliko komplicirano.
Manje podataka – manje CO2
Svake godine, Internet i njegovi povezani sustavi proizvedu 900 milijuna tona CO2. Ako dnevno pošaljemo samo 20 e-poruka to je kao da smo automobilom prošli 1000 km, stoga treba razmisliti kada odgovaramo na određene e-mailove samo jednom rječju, tipa: „primljeno“.
Brojke pokazuju da jedno Google pretraživanje zahtijeva energije kao gorenje žarulje od 60 W 17 sekundi.
No, ako uzmemo u obzir činjenicu kako se 90% online podataka nakon tri mjeseca nikad više ne koristi, potrebno je razmisliti na koji možemo drastično smanjiti utjecaj ovog problema koje je donijelo moderno doba.
Koncept digitalnog otpada je kompleksan i kao takvog ga je teško svesti na jednostavnu definiciju. Osim što predstavlja određenu vrstu metapodataka, digitalni otpad prije svega je posljedica lošeg procesa digitalnog upravljanja. Laički govoreći, stvaramo ga svakim pristupom internetu, a općenito obuhvaća sirove podatke, neiskorištene ili one u trenutnoj upotrebi. Dakle, digitalni otpad gotovo je nemoguće ne stvoriti jer svaki klik ili dodir ekrana, slanje e-pošte, snimanje i distribucija videa i fotografija, ukratko svaki digitalni potez kojeg pošaljemo u „eter“, ostavlja svoj otisak i povećava ugljični pritisak. Pored digitalnog otiska same informacije, potrebno je uzeti u obzir i veliku količinu energije kako bi serveri, tzv. farme podataka, ostali vitalni.
Svaka prenesena informacija i svaki zaostali podatak na serveru posjeduju svoj ugljični otisak, a s obzirom da je više-manje riječ o podacima ograničenim na jednokratnu upotrebu, njihova pohrana iziskuje više troškova no što oni vrijede. Za početak bi se redukcijom samo tog „arhivskog“ materijala moglo znatno utjecati na ublažavanje negativnih posljedica digitalizacije.
Digitalni otpad u brojkama ili kako razmjena i pohrana podataka utječu na okoliš
Kako prenosi Digital Cleanup Day, globalne emisije reCO2 povezane s energijom porasle su 2022. za 0,9% dosegnuvši novu najvišu razinu od gotovo 36,8 milijardi tona. Prema pojedinim izračunima, korištenje interneta čini 3,7% ukupnih emisija ili 900 milijuna tona CO2, što je opet jednako emisiji cjelokupnog zračnog prometa u svijetu. Očekuje se da će se ta brojka udvostručiti do 2025, odnosno da će Internet trošiti 20% ukupne svjetske energije do 2030.
Ostaje otvoreno pitanje koliko će biti potrebno da dekarbonizacija postane trend s koherentnom strategijom koji će unijeti pomake i u digitalnoj sferi.
Akcije s ciljem smanjenja nastanka otpada i pravilnog odlaganja pozitivni su iskoraci u zajednici, koji su potrebni kako bi se uspostavio učinkovit sustav gospodarenja otpadom, pa zašto ne bismo i sami bili dobar primjer i već danas krenuli s čišćenjem viška kojeg imamo u svojim mobitelima i laptopima.
Izvor naslovne fotografije: Unsplash
Objavljeno: 26. travnja 2023.
