Je li Strategija gospodarenja otpadom zastarjela?

14. listopada 2005. godine usvojena je Strategija gospodarenja otpadom (Strategija), čije su polazišne osnove bile Nacionalna strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja za okoliš iz 2002., kojima je utvrđeno kako je neodgovarajuće gospodarenje otpadom najveći problem zaštite okoliša u Hrvatskoj. Već tada je bilo jasno kako količina otpada raste, infrastruktura koja bi taj otpad trebala zbrinuti nije dostatna, a propisi kojima se utvrđuje gospodarenje otpadom ne provode se u cijelosti. Tako neuređeni sustav gospodarenja otpadom negativno se odražavao na sastavnice okoliša kao što su voda, zrak, more i tlo te na klimu, ljudsko zdravlje i drugi živi svijet pa je nastala potreba donošenja okvira unutar kojega će Hrvatska morati smanjiti količinu otpada koji proizvodi, a otpadom koji je proizveden održivo gospodariti. Stoga su Strategijom definirani ciljevi za uspostavu primjerenog sustava gospodarenja otpadom te predložene mjere za njihovo postupno ostvarivanje do 2025. godine.

Nakon same Strategije usvojena su i dva Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (PGO, RH), koji su ujedno i provedbeni dokumenti same Strategije – prvi za razdoblje od 2007. – 2015. te drugi za razdoblje od 2017. – 2022.

Što je Strategijom definirano?

Strategijom je definirano gospodarenje različitim vrstama otpada na teritoriju RH, od njegova nastanka do konačnog odlaganja, s osnovnim ciljem ostvarivanja i održavanja cjelovitog sustava gospodarenja otpadom koji će biti ustrojen prema suvremenim europskim standardima i zahtjevima, a sa svrhom da se maksimalno izbjegne, odnosno smanji nastajanje otpada. Također, da se smanji, na najmanju moguću mjeru, nepovoljni utjecaj otpada na ljudsko zdravlje, okoliš i klimu te da se cjelokupno gospodarenje otpadom uskladi s načelima održivog razvoja.

Kao jedan od strateških ciljeva, Strategijom je postavljen razvitak infrastrukture za gospodarenje otpadom, koji uključuje izgradnju infrastrukturnih građevina i postrojenja: reciklažna dvorišta, postrojenja za obradu biootpada (kompostane, bioplinska postrojenja), sortirnice otpada te postrojenja za mehaničko-biološku obradu i odlagališta te oporaba otpada.

Osim toga, definirano je kako je potrebno unapređivati institucionalni okvir za gospodarenje komunalnim otpadom, a najvažniji je cilj financijski uspostaviti održivu djelatnost gospodarenja otpadom utemeljenu na načelu „onečiščivač plaća“. To znači da su oni koji onečišćuju okoliš dužni podmiriti puni trošak zbrinjavanja otpada razmjerno onečišćenju kojega su uzrokovali. Drugim riječima, već 2005. godine Strategijom je utvrđeno kako su naknade za gospodarenje otpadom u RH niske i da ne pokrivaju stvarne troškove sustava niti omogućavaju razvoj sustava te kako je potrebno planirati njihov stalni postupni rast, veći od inflacije, vodeći računa o tome da se razina naknade u konačnosti uskladi s načelom „onečišćivač plaća“.

Što je definirala vizija gospodarenja otpadom?

Vizija gospodarenja otpadom definira:

• postupno organiziranje središta gospodarenja otpadom s postrojenjima za obradu, odlagalištima i drugim sadržajima, uz postupnu sanaciju i zatvaranje većine postojećih odlagališta;
• zabranu odlaganja otpada na otocima, a gradnju pretovarnih stanica s odvojenim sakupljanjem, reciklažom i baliranjem ostatnog otpada i prijevoz u centre na kopnu;
• edukaciju javnosti, stručnjaka i upravnih struktura; posebnu pažnju potrebno je posvetiti odgoju i obrazovanju građana, svih društvenih skupina i ukupne javnosti s ciljem stjecanja potrebnih znanja, oblikovanja stavova i ponašanja, te pripremanja za odgovorno donošenje odluka, uz razvijanje spremnosti svakog pojedinca za osobno djelovanje.

Realizacijom Strategijom planiranih mjera, kao što su nabava posuda za odvojeno prikupljanje otpada, nabava komunalnih vozila te izgradnja zelenih otoka i reciklažnih dvorišta, kompostana i bioplinskih postrojenja (kasnije i reciklažnih centara prema PGO RH za  2017.-2022.) predviđeno je postupno povećanje količine otpada izdvojenog za reciklažu (danas poznato kao preduvjet za razvoj kružnog gospodarstva) do razine od 25% do 2025. godine. S tim je izravno povezan nastanak manje količine miješanog komunalnog otpada, kojega je potrebno obraditi u skladu s hijerarhijom otpada. Zakonom o održivom gospodarenju otpadom iz 2013. godine definirano je kako će do 1. siječnja 2020. Republika Hrvatska putem nadležnih tijela osigurati pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje papira, metala, plastike i stakla iz kućanstava (…) u minimalnom udjelu od 50% mase otpada. Planom gospodarenja otpadom iz 2017. (dakle provedbenim dokumentom) ljestvica je još više podignuta pa je kao cilj postavljeno odvojeno prikupiti 60% mase proizvedenog komunalnog otpada (prvenstveno papir, staklo, plastika, metal, biootpad i dr.) do 2022., u odnosu na stanje uz 2015.

U skladu s obvezama preuzetima iz EU zakonodavstva i propisa, definirani su i ostali novi ciljevi gospodarenja otpadom pa je propisano kako je u odnosu na stanje iz 2015. godine potrebno unaprijediti sustav gospodarenja komunalnim otpadom i to:

• smanjiti ukupnu količinu proizvedenog komunalnog otpada za 5%,
• odvojeno prikupiti 40% mase proizvedenog biootpada koji je sastavni dio komunalnog otpada,
• odložiti na odlagališta manje od 25% mase proizvedenog komunalnog otpada,

a definirano je i unapređenje sustava gospodarenja ostalim vrstama otpada.

Odgovornosti u provedbi planiranih aktivnosti?

Prema Strategiji, jedinice područne (regionalne) samouprave (županije), u dogovoru s općinama i gradovima, dužne su uspostaviti županijske centre za gospodarenje otpadom te provesti sanaciju i zatvaranje odlagališta sukladno planu gospodarenja otpadom, dok su jedinice lokalne samouprave (općine i gradovi) dužne organizirati prikupljanje i sigurno odlaganje (komunalnog) otpada (do zatvaranja neusklađenih odlagališta) u skladu sa standardima i planom gospodarenja otpadom općine/grada te omogućiti odvojeno prikupljanje sekundarnih sirovina i biootpada, kao i organizirati prijevoz do pretovarnih stanica.

Što imamo danas?

Imamo to da smo prvotno postavljene ciljeve 2005. godine tijekom vremena podizali kako bismo naše dokumente usklađivali s dokumentima EU, a u stvarnosti nismo činili dovoljno – za razliku od razvijenih zemalja EU zbog čijih su se rezultata, stoga što su provodili propise, ciljevi dostizali i prestizali pa zato i podizali, a pristupi mijenjali, odnosno unaprjeđivali. Mi smo za to vrijeme prepisivali „tuđe“ ciljeve (kao da smo ih sami postizali) zbog koji se ljestvica podizala u cijeloj EU, ali vlastite nismo ostvarivali. S vremenom su nam postavljeni ciljevi postajali sve dalji i nedostižniji, naročito u vremenu  predviđenom za njihovo dostizanje.

15 godina nakon usvajanja Strategije gospodarenja otpadom, 5 godina po isteku prvog, i 3 godine nakon usvajanja novog Plana gospodarenja otpadom, u Hrvatskoj i dalje imamo izgrađena samo dva Centra za gospodarenje otpadom, još uvijek nemamo dovoljan broj reciklažnih dvorišta i sortirnica, kompostana i reciklažnih centara, ne smanjujemo nastanak otpada, već naprotiv, povećavamo, a cijena komunalne usluge još uvijek nije dosegnula ekonomsku razinu, odnosno onečišćivač još uvijek ne plaća naknadu proporcionalnu onečišćenju kojega je sam uzrokovao. Naime, otpad ne nestane s lica zemlje kada kamion sakupljača zamakne za ugao, već ulazi u sustav gospodarenja otpadom kojim se pokušava smanjiti na minimum onečišćenje okoliša kada se u okolišu pojavi proizvedeni otpad. Taj sustav ima svoju cijenu: što je napredniji, cijena je viša; što je količina otpada veća, cijena je viša; s druge strane slabije razvijen sustav ima nisku cijenu, ali zato i visok utjecaj na kvalitetu okoliša i zdravlje ljudi. Prema tome, za početak je potrebno smanjiti količinu otpada, kako bi i okoliš i proizvođač otpada od toga imali koristi.

Sažetak rezultata ostvarenih u 2019. godini (14 godina po usvajanju Strategije) je sljedeći:

• u 2019. godini ukupna količina nastalog komunalnog otpada u RH u 2019. godini porasla je za 9,5% u odnosu na 2015. godinu, što ne ide u prilog ostvarenju Cilja 1.1. PGO RH prema kojem je potrebno do 2022. godine smanjiti količinu komunalnog otpada za 5% u odnosu na količinu iz 2015. godine;
• nisu postignuti ni ciljevi vezani za smanjenje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada, jer je u 2019. godini odloženo je 679.080 t biorazgradivog komunalnog otpada, čime se za 300.992 t premašio cilj propisan za 2016. godinu;
• tijekom 2019. godine količina komunalnog otpada koja je upućena na odlaganje iznosila je 1.072.727 t, što čini 59%  ukupno nastalog komunalnog otpada u 2019. godini, dok je do 2022. godine potrebno je odlaganje komunalnog otpada smanjiti na 25% nastalog komunalnog otpada.

S druge strane:

• odvojeno je sakupljeno 670.769 t komunalnog otpada pa stopa odvojenog skupljanja iznosi 37% (cilj za 2019. je bio 44%), dok je
• oporabljeno 30% komunalnog otpada (cilj za 2020. je 50%), a reciklirano 547.004 t (30%).

Navedene rezultate, odnosno stopu izdvajanja otpada najvećim dijelom ostvaruju gospodarski subjekti. Doprinos domaćinstava ukupnoj stopi predanog na oporabu  otpada u Splitsko-dalmatinskoj županiji iznosi svega 3,4 %, umjesto 50% koliko je definirano Zakonom, odnosno ubrzo 60 %, koliko je definirano PGO RH.

Što se pak cijene komunalne usluge tičem ona se od 2014. malo ili nimalo mijenjala, što znači da još uvijek nije realizirana obveza naplate odvoza i zbrinjavanja otpada na temelju proizvedene količine (razmjerno onečišćenju) pa sami građani ne osjećaju financijsku korist od primarne selekcije, zbog čega su nisko motivirani da paze koliko otpada proizvode i na koji ga način odlažu.

Pomaci nabolje su, dakle, mali, a jedinice lokalne samouprave (JLS), u skladu sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, plaćaju tzv. poticajne naknade zbog prekomjerno prikupljenog miješanog komunalnog otpada (MKO). Ovom mjerom se potiču JLS da, u okviru svojih ovlasti, provedu mjere radi smanjenja količine MKO koji nastaje na njihovom području. Visinu poticajne naknade utvrđuje  Fond, a ona se koristi za sufinanciranje odvojenog sakupljanja otpada. Tek treba vidjeti koliko će ona utjecati na promjenu svijesti  u JLS  i potaknuti ih na uspostavu učinkovite primarne selekcije na njihovim područjima, i to izravno, a ne prisilnom mjerom (unatrag) kroz poticajnu naknadu.

E, i? Je li Strategija gospodarenja otpadom zastarjela?

Republika Hrvatska ima dobre strateške i planske dokumente koji definiraju i usmjeravaju gospodarenje otpadom u skladu sa stečevinom Europske unije. Međutim, u jedinicama lokalne samouprave nije u cijelosti uvedena primarna selekcija, građani na raspolaganju nemaju dovoljan broj spremnika, nema reciklažnih centara, kompostana/bioplinskih postrojenja i sortirnica, centri za gospodarenje otpadom još uvijek nisu izgrađeni u dovoljnom broju, odlagališta nisu sanirana i zatvorena, a načelo „onečiščivač plaća“ još nije zaživio.  Razlog tome svemu je očit, i nesvojstven samo području gospodarenja otpadom, a to je da se strateški i planski dokumenti te propisi  u RH ne provode, odnosno da  nadležni dionici u postupku – svatko iz svoje domene – ne realiziraju  ono što se od njih već dugo očekuje.

Objavljeno: 24. veljače 2021.