6. lipnja 2016.
http://www.eea.europa.eu/hr/themes/waste/intro#parent-fieldname-title
Otpad je veliki problem za okoliš, društvo i gospodarstvo. Povećana potrošnja te rastuća gospodarstva i dalje stvaraju velike količine otpada što zahtijeva veće napore kako bi se smanjilo i spriječilo stvaranje otpada. Prije se smatralo da je otpad samo za odbacivanje, ali danas se sve više smatra resursom. Ovo je vidljivo iz pomaka unutar gospodarenja otpadom od odlaganja prema recikliranju i oporabi.
Ovisno o načinu upravljanja, otpad može utjecati i na ljudsko zdravlje i na okoliš pomoću emisija u zrak, tlo, površinske vode i podzemne vode. Ali, isto tako može predstavljati gubitak materijalnih resursa (metala i drugih materijala koje je moguće reciklirati) i može biti izvor energije.
Otpad nastaje tijekom svih faza procesa stvaranja materijala:
– vađenje (rudarski otpad);
– proizvodnja i distribucija (industrijski, opasni i ambalažni otpad)
– korištenje proizvoda i usluga (komunalni, električni i elektronički otpad);
– obrada (na primjer, razvrstavanje ostataka iz pogona za recikliranje ili ostaci nastali spaljivanjem otpada)
Pametno zbrinjavanje otpada može zaštiti javno zdravlje i koristiti okolišu te istovremeno pomoći u očuvanju prirodnih resursa.
U 2008. godini u Europskoj uniji je po stanovniku proizvedeno oko 5,2 tona otpada. Najveći izvori otpada u Europi su izgradnja i rušenje zgrada, rudarstvo i vađenje te prerađivačka industrija. Svaki stanovnik Europske unije baci prosječno 444 kg komunalnog otpada godišnje,a očekuje se da će ovaj broj rasti.
Prije su porast potrošnje i trend porasta malih kućanstava imali veliki utjecaj na stvaranje komunalnog otpada. Ali, čini se da ovi čimbenici više ne utječu na stvaranje komunalnog otpada: stvaranje otpada po stanovniku u Europskoj uniji stabiliziralo se između 1999. i 2010. godine. Države članice uvelike se razlikuju u načinu stvaranja otpada i količini stvorenoga otpada.
Europska unija doživjela je promjenu u načinu gospodarenja otpadom. U 2010. godini, veliki dio (37%) krutog komunalnog otpada (10% ukupnog otpada proizvedenog u Europskoj uniji) još uvijek se odlaže na odlagališta. Danas je trend za različite vrste izvora otpada recikliranje/kompostiranje (38%) ili spaljivanje otpada za dobivanje energije (21%).
Recikliranje je korisno za okoliš jer smanjuje količinu otpada za odlagališta i time smanjuje emisije onečišćivača. Isto tako pomaže da se zadovolji potražnja gospodarske proizvodnje za materijalima, smanjujući potrebu za vađenjem i rafiniranjem sirovina.
Recikliranje pruža i važnu ekonomsku i društvenu korist: potiče gospodarski rast, pokreće inovaciju, potiče zaposlenost i pomaže osigurati pristup osnovnim resursima. Recikliranje je ključno za velik broj prioriteta europskih i globalnih politika: prijelaz na zeleno gospodarstvo koje stvara napredak te istovremeno čuva zdrav okoliš i društvenu jednakost za sadašnju i buduće generacije.
Direktive Europske unije za zbrinjavanje otpada destimuliraju zbrinjavanje otpada na odlagalištima i potiču recikliranje/oporabu otpada. Još jedan povod za sve veću gospodarsku važnost recikliranja je porast u potražnji za materijalima, pogotovo u rastućim azijskim gospodarstvima.
Politike Europske unije
Noviji pravni instrumenti i strategije Europske unije potiču sprečavanje nastanka otpada, odnosno odvajanje stvaranje otpada od gospodarskoga rasta i utjecaja na okoliš. Primjeri toga su pročišćeni tekst Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o otpadu (Waste Framework Directive, WFD (2008/98/EC)), Tematska strategija o prevenciji i recikliranju otpada (Thematic Strategy on the prevention and recycling of waste) i Šesti Akcijski program zaštite okoliša (6th Environmental Action Programme, EAP).
WFD daje opći okvir za sprečavanje nastanka otpada i zbrinjavanje otpada u Europskoj uniji. Uvodi i objašnjava osnovne pojmove i propisuje načela gospodarenja otpadom poput hijerarhije otpada (Slika 1) u kojoj je sprečavanje nastanka otpada najbolja opcija.
Slika 1.: Hijerarhija otpada
WFD obvezuje zemlje članice na stvaranje programa za sprečavanje nastanka otpada najkasnije do 12. prosinca 2013. EAO je pozvan da preispita napredak zemlje u dovršavanju i uvođenju tih programa.
WFD je odredio ambiciozan cilj za recikliranje papirnatog, metalnog, plastičnog i staklenog otpada iz kućanstava te za građevni otpad.
Zakonodavstvo Europske unije isto tako je postavilo strože uvjete za odlagališta i spalionice: velik dio prerade otpada reguliraju Direktiva o odlagalištima otpada (Landfill Directive (1999/31/EC)), Direktiva o spaljivanju otpada (Waste Incineration Directive (2000/76/EC)) i Direktiva o industrijskim emisijama (Industrial Emissions Directive (2010/75/EU)). Za posebne izvore otpada (na primjer, ambalažni otpad, otpadna vozila i električni i elektronički otpad) hijerarhija otpada je pretvorena u konkretne ciljeve za recikliranje i/ili oporabu.
Pristup obnavljanja u kreiranju politika jamči da se utjecaji proučavaju od samog početka do kraja te da se izbjegava “prikrivanje” utjecaja tako što ih premješta u druge zemlje ili faze procesa proizvodnje/potrošnje.
Aktivnosti EAO-a
Svrha EAO-vih procjena o otpadu je poduprijeti razvoj politika održive potrošnje i proizvodnje, uključujući i provođenje tematskih strategija za održivo korištenje prirodnih resursa, za sprečavanje nastanka otpada i za recikliranje te provođenje Plan razvoja za resursno učinkovitu Europu (Roadmap to a Resource Efficient Europe).
U aktivnosti se ubrajaju:
– periodične procjene i izvješća o otpadu (na primjer tematska procjena o materijalnim resursima i otpadu u europskom izvješću o okolišu (SOER) iz 2010.godine i poglavlje o prirodnim resursima i otpadu u SOER-ovoj sintezi iz 2010. godine);
– podršku zemljama koje procjenjuju svoje gospodarenje otpadom (na primjer SOER-ove procjene zemalja o otpadu iz 2010. godine )
– tematska izvješća i procjene o otpadu (na primjer uloga recikliranja u zelenom gospodarstvu i prekogranični prijenos otpada u Europskoj uniji).
– analiza politika (na primjer gospodarenje ambalažnim otpadom, uklanjanje otpada s odlagališta, i Europske politike o recikliranju u odnosu na ostvareno recikliranje);
– prognoza i istraživanja o predviđanjima (na primjer, prošla i buduća dobrobit za klimu od boljeg gospodarenja otpadom u Europi);
– pokazatelji otpada, npr. stvaranje komunalnog otpada te stvaranje i recikliranje ambalažnog otpada;
– zbirke podataka i analize o nacionalnim politikama zemalja članica EAO-a (na primjer,izvješća o politikama o otpadu za zemlje);
– potpora za razmjenjivanje informacija između članica EAO-a i zemalja suradnica (na primjer, redovitim radionicama);
– suradnja oko otpada sa susjednim zemljama.
EAO-ova skupina za održivu potrošnju i proizvodnju upravlja radom agencije o otpadu. Aktivnosti se provode u suradnji s EAO-ovim Europskim tematskim centrom o održivoj potrošnji i proizvodnji (European Topic Centre on Sustainable Consumption and Production (ETC/SCP)) te u suradnji s EAO-ovom mrežom zemalja, Eionetom. Eurostat prikuplja podatke o otpadu; domaćin je Ekološkog podatkovnog centra za otpad (Environmental Data Centre on Waste) od 2008. godine.
Prognoze
EAO će podržati Europsku komisiju i Europski parlament kao i zemlje članice i suradnice EAO-a nizom novih pokazatelja otpada i konceptom preispitivanja programa za sprečavanje otpada. Dovršit će i zadnju analizu poreza na odlagališta otpada, prekograničnog prijevoza otpada te mogućnosti stvaranja resursa za neophodne metale iz elektroničkog otpada u Europi. Ove će radnje doprinijeti boljoj provedbi politika o otpadu u Europskoj uniji. Otpad je još jedno od važnih područja u projektima međunarodne suradnje EAO-a sa susjednim europskim zemljama.
